Svaki dom i svaka obitelj koja ga stvara ima svoju posebnu priču pa tako imamo i mi.
Bilo bi zanimljivo sakupiti priče na jednom mjestu, ako mene pitate bilo bi to jedno zanimljivo štivo, ali i vrlo korisno.
Pa krenimo sa našom pričom.
Naravno, sve je krenulo od pronalaska pravog mjesta za život. Možda malo neobično ali ja sam se zaljubila u veliku jelku ispred kuće.
Naravno da smo uzimali u obzir sve važne faktore, kao što je lokacija, povezanost sa gradom, blizina škole, cijena, pozicija te potencijal same kuće, no ta jelka je bila šlag na torti.
Kuća je bila donekle uređena, sa parketom i pločicama u prizemlju, no s potkrovljem u potpunom roh bau stanju. Kako bi mogli useliti morali smo nabavti namještaj za kuhinju i kupaonicu, ali smo zbog uštede birali najpovoljnije opcije jer smo planirali veće adaptacije u skorije vrijeme, ali smo željeli useliti što prije. Iz istoga razloga smo koristili mnoge komade namještaja koji su došli sa kućom, znajući da je to samo privremeno.
Međutim, kako to najčešće biva, to privremeno je potrajalo preko nekoliko godina, jer ulaganja u kuću itekako mogu iscrpiti sve resurse.
Lista radova je bila vrlo isrpna, a s vremnom se samo produljivala. Jednako kao i rokovi koje smo si postavljali do završetka pojedinačnih projekata, a samim time i do potpunog završetka.
Ako vam kažem da još uvijek nismo završili proces uređenja, nakon punih 12 godina, s pravom bi zaključili da je ona izreka “Kuća je rupa bez dna” istinita. No, naravno da ništa nije tako jednostavno, kako naizgled djeluje. U tom periodu početaka našeg zajedničkog života smo isplanirali naše vjenčanje, dobili dvoje djece, mijenjali radna mjesta, suočavali se raznim izazovima roditeljstva, partnerstva, zdravstvenih poteškoća i još mnogo toga…
Veliki dio posla smo odrađivali sami ili uz pomoć najbliže rodbine, što neminovno sa sobom nosi cijenu uloženog vremena, jer ako preuređujete sami, uz puno radno vrijeme i obitelj, morate biti svjesni da ćete uštedjeti novac ali ne i vrijeme. Ponekad pomislim da bi bilo mnogo lakše da smo jednostavno dignuli kredit i sve završili mnogo brže, no ono što sam shvatila s vremenom je da donošenje mnogo odluka u kratkom vremenu također može biti recept za katastrofu. Tako da vjerujem da smo donijeli dobru odluku u datom vremenu. Mnogo smo naučili, od vještina postavljanja knaufa, gletanja, farbanja, sklapanja namještaja.. Ali mnogo više o strpljenju, nerealnim očekivanjima, prilagođavanju i fleksibilnosti, ukratko o sebi samima i kako funkcionirmo u takvim zahtjevnim uvijetima.
Naravno da to ne mora biti vaša priča. Pametno planiranje, svjesnost razmjera posla, dobra priprema i edukacija mogu biti od presudne važnosti u stvaranju vastitog doma. Moram priznati da smo mi uletjeli u sve vrlo nespremni i nezreli, i samim time smo napravili mnogo grešaka. Ali na greškama se uči, a ja vam želim svojim iskustvom pomoći koliko mogu da izbjegnete neke od mogućih greški.
Najveće adaptacije koje smo primjenili su bile kompletno postavljanje nove pvc stolarije, fasade radi toplinske izolacije, postavljanje sustava centralnog grijanja kroz cijelu kuću te preokret rasporeda prostorija.
Naime došli smo na ideju da bi mnogo ljepši i svjetliji prostor uspjeli postići prebacivanjem kuhinje i dnevnog boravka u potkrovlje, a spavaćih soba u prizemlju. Htjeli smo što prostraniji i svjetliji dnevni prostor koji u prizemlju jednostavno nismo mogli dobiti zbog nemogučnosti micanja nosivih zidova. Mnogima je to bila vrlo neobiča odluka, neki su se nadali da ćemo odustati. No nismo. Sada smatramo da nam je ta odluka bila najbolja.
Nemojte se plašiti razmišljati van zadanih okvira.
Prebacianjem dnevnog prostora u potkrovlje dobili smo i više nego smo očekivali. Prostor je bogat prirodnom svjetlošću zahvaljujući velikoj kliznoj stijeni koja nam istoremeno služi kao grijanje za sunčanih zimskih dana, kada nemamo potrebu paliti centralno dokle god ima sunca.
Također ne manje važno, svaki dan imamo predivan pogled na šumu iza kuće koja neprestano mijenja svoj izgled ovisno o dobu dana, vremenskim uvijetima i dobu godine. Definitivno najdraži dio našeg doma.
S obzirom na veliku kvadraturu samog dnevnog prostora, podjelili smo ga u dvije zone, prva zona sa velikom kutnom garniturom je za opuštanje uz film ili druženje, a drugi dio je radni prostor te često dječji prostor za igru.
Kuhinja je relativno prostrana, sa dovoljno ormarića te radne površine, i moram priznati da mi je bila najzahtjevnija za uređenje, prvenstveno jer je prostor koji mora zadovoljiti puno zahtjeva, ali i zbog svjesnosti da mora trajati dugi niz godina. Tako da sam odlučila na neki način igrati na sigurno u odabiru izgleda fronti, pločica i radne površine. Nisam puno dvojila oko odabira radne ploče imitacije hrasta, no sa frontama je bilo nešto teže. Nisam hjtela bijelu kuhinju, pogotovo s obzirom da sam na zid stavila jednostavne bijele pločice visokog sjaja, pa sam malo razbila sa frontama boje pijeska.. Nisam požalila. Vrlo dobro se drže evo već sedmu godinu korištenja.
S obzirom da je kuhinja pod kosim krovom, a tada nisam htjela otvorene police, stavili smo niske i uske ormariće sa sistemom otvaranja prema gore. Sada bi već neke stvari promjenila no zapravo sam vrlo zadovoljna kuhinjom i kako nas služi.
Blagovaonica je smještena odmah pored kuhinje sa duplim balkonskim vratima, opet s pogledom prema gradu u daljini. Vrlo je jednostavna, bez previše detalja, zbog jednostavnosti održavanja.
Prizemlje je pretvoreno u intimniji dio kuće sa spavaćim sobama, koje su još u procesu uređenja.
Dječju sobu smo smjestili u sunčaniji dio s obzirom da oni mnogo više vremena provode u svojim sobama tijekom dana. Oboje trenutno dijele jednu veliku sobu, što trenutno relativno dobro funkcionira, no postoji mogučnost pregrađivanja ako se pokaže potreba za tim kako budu odrastali.
Detaljnije o spavaćim sobama pišem drugom prilikom, s obzirom da se ovaj post već dovoljno odužio.
Nadam se da vam je bilo zanimljivo čitati skračenu verziju stvaranja našeg doma te da možete izvući nešto korisno i primjeniti na svojem putovanju.
Do sljedečeg čitanja
Nataša